PRAZNIK U NIKŠIĆU

Što se budemo više udaljavali od tog 21. maja 2006, biće sve jasnije da je riječ o jednoj od najvećih pobjeda u našoj istoriji. Onoj koju smo zadobili u miru, u makar i teškom dogovoru jedni sa drugima, a koja je značila novi početak. Ovaj datum, u simboličkom smislu, mora biti tačka susreta i zajedništva. Raduje što istraživanja pokazuju da danas odluku o obnovi crnogorske nezavisnosti podržava znatno veći broj građana nego što je to bilo prije šesnaest godina. To, međutim, ne znači da su naša očekivanja od tada do danas ispunjena.

Crna Gora mora biti zajednica sa više pravde, materijalne sigurnosti i etičkih obrazaca. No, upravo je spremnost da sami donosite odluke o sopstvenom razvoju pretpostavka emancipacije društva i uspjeha u sazrijevanju. Otuda je izostanak želje da se ovaj praznik obilježi na dostojanstven način, potvrda dubokog nerazumijevanja onoga što je važnije od trenutne raspodjele političkog uticaja. Gradska vlast je još jednom grad kojim upravlja svela na provincijalne okvire i periferiju nekog drugog svijeta. Nažalost, toj glasnoj tišini predale su se i suverenističke partije, koje se nijesu potrudile da same organizuju odgovarajući program, mimo pojedinačnih, veoma uspjelih aktivnosti građana. Okupivši se u velikom broju i u dobrom duhu, pokazali su da su bolji od onih koji ih predstavljaju.

“Sinoć sam sanjao stvarnost. Sva sreća pa sam se probudio.”, kaže Ježi Lec. Nikšiću je potrebno buđenje.

                                                                                                        Savjet GI 21. maj Nikšić