Jutros sam sa pažnjom pročitao tekst gospodina Nikole Rovčanina, direktora EPCG koga se sjećam od prije desetak godina kao mladog aktiviste DF-a. Sada je vidim postao direktor ispred Demokrata. 

I pored političkih razlika, djelovao mi je tada kao kulturan momak koji uvažava sagovornika. Međutim, kako vidimo da vlast ljude kvari, umjesto direktnog odgovora na moje pitanje o strategiji za izbjegavanje rizika po elektro-energestski sistem, koje mogu da izazovu poremećaji na tržištu koji su već susjednu Albaniju doveli do vanrednog stanja, gospodin Rovčanin nam u saopštenju mrtav ozbiljan priča o tome kako se nada da će početi da pada kiša i da neće TE Pljevlja neće izdati. To je poslovna strategija novog EPCG. 

Umjesto da smo se ranije spremili i isplanirali uštede, gospodin Rovčanin nam saopštava da će u slučaju nepredviđene situacije morati da troše milion eura dnevno na uvoz električne energije. I to kao da govori o šibicama.

Izuzetno je interesantno kako se naši eksperti ponašaju kao da novac raste na drvetu. Gospodin Rovčanin smatra sasvim normalnim poslovanjem da kupuje struju za 200 eura po megavat satu, a da ga prodaje po 43 eura. Vjerovatno se nadajući da je izvor iz koga Spajić može da pozajmljuje novac nepresušan.

Umjesto što se hvali time što ne razmišlja o restrikcijama i poskupljenju, gospodin Rovčanin bi trebao da se pozabavi svojim poslom i da dobro razmisli kako da građanima i privredi obezbjedi stabilno i ekonomično snadbijevanje električnom energijom.

Sve mi se čini da ćemo ako budemo plaćali skuplje račune ili kupovali kupovali lampe sa tranzistorima za restrikcije kao devedesetih, slušati nesuvisla opravdanja kao što se sada pravdaju oko rasta cijene goriva i čuvenih “0 eura” za ToMontenegro. 

Ljubomir Filipović,

izvršni koordinator GI 21. Maj