Kultura sjećanja- 21. maj 2006. godine

Prošlo je devetnaest godina od obnove crnogorske državnosti. Crna Gora je nakon postjugoslovenskog sunovrata i političke i moralne diskreditacije sa velikim naporom uspjela da se oslobodi od vazalnog statusa unutar državne zajednice sa Srbijom. Zahvaljujući višegodišnjem pregnuću suverenističkih i proevropskih partija (LSCG i SDPCG), strankama manjinskih naroda, crnogorskoj dijaspori i iseljeništvu i konvertitskom zaokretu DPSa, stečeni su uslovi za održavanje drzavotvornog referenduma 21.maja 2006. godine. Ujedinjenim snagama uz oslonac na Pokret za nezavisnu evropsku Crnu Goru formiran je široki društveni i politički savez koji je omogućio da se na demokratskom referendumu, nakon skoro devet decenija, obnovi crnogorska država. Stvorena je deklarisana građanska, demokratska, sekularna i prozapadna država, čime je građanima pružena šansa da kreiraju prosperitetnu i reintegrisanu političku zajednicu. Nezavisna i proevropska Crna Gora je od strane bezinteresnih patriota bila i ostala zamišljena kao zajednica ravnopravnih i slobodnih građana. Političke snage koje su vladale u periodu od nezavisnosti pa do gubitka vlasti u avgustu 2020.god. svoju vladavinu nijesu iskoristile da utemelje pravednu, ekonomski i socijalno naprednu i pravno funkcionalnu državnu zajednicu. Pomake na spoljnopolitičkom planu (spori pristup EU i učlanjenje u Nato pakt), neutralisali su neuspjesi na unutrašnjem planu. To je omogućilo revitalizaciju velikosrpske politike i zamah SPC kao oruđa beogradskog i moskovskog intervencionizma. Neuspješna nacionalna politika državotvornih stranaka dovela je do osvajanja vlasti od strane partija pod kontrolom zvaničnog Beograda i domaćih populističkih i nekvalifikovanih političkih snaga. Time je nastavljena bezuspješna i obmanjujuća državna politika. Produžene su najgore prakse iz perioda postreferendumskih vlasti, država je podređena interesima nacionalističke Srbije, potpisivanjem tzv. temeljnog ugovora SPC je omogućen supremativan i uzurpatorski društveni položaj. Sve što bi se moglo prihvatiti kao pomak u odnosu na prethodni režim izgubilo se u populističkim i diletantskim maglama. Pokazalo se da je politička klasa nedostojna ozbiljne državne politike i proklamovane evroatlantske orijentacije. Pred nama su tek godine koje traže posvećenost izgradnji državne zajednice i građanskog društva na način koji je predviđen u državotvornim proglasima i postreferendumskom Ustavu. Nama su potrebne političke i društvene snage koje će raskinuti sa devetnaestogodišnjim promašajima, neznanjem, izdajstvom i prevarama. Crna Gora zaslužuje pravedniji državni poredak i nediskriminatorski društveni ambijent. Naše najslavnije tekovine iz prošlosti i budućnost Crne Gore kao obećavajuće zemlje sa probuđenim optimizmom traže znanje, iskrenost, poštenje i pregnuće. Vrijedi se boriti za Crnu Goru kao dostojanstvenu, pravednu, solidarnu i prosperitetnu zajednicu. Da je vječna Crna Gora.