Povodom različitih komentara i nedobronamjernih prozivki:

ODT u Pljevljima je pokrenulo zvaničnu istragu i policijski službenici prikupljaju, po nalogu državnog tužioca, obavještenja od građana među kojima su i oni na koje sam i sam ukazao u podnijetoj krivičnoj prijavi. 

Uvijek sam lično oprezan u nastupima pa tako je bilo i ovog puta, držeći se činjenica i pozivajući nadležne državne organe da (u)rade svoj posao. 

Suštinski odgovor će biti inženjerske struke koja će biti kadra da saopšti da li je vjetar mogao proizvesti datu štetu i zašto je pao mermerni i armirani spomenik a ne i drugi mnogo stariji spomenici i konačno zašto baš taj spomenik koji se nalazi uz novoizgrađeni zvonik i realno ograničava pristup istome. Sigurno će se obratiti pažnja i na to da li je neki vjetar duvao u proteklih 70 godina na toj lokaciji i zašto spomenik (sa petokrakom) nije i ranije pao. 

U postupku će se utvrditi da li su uprava groblja i službenici preduzeća koje brinu o groblju znali da je oboren spomenik, kada su za to saznali, zašto im nije bio poznato da je obavljen inspekcijski nadzor i posebno, suštinski važno, zašto o tome nijesu upoznali porodicu pokojnice, čije kontakte imaju i službeno. Meni je posebno zabrinjavajuće kako je to moguće da sveštenik nije insistirao da se o događaju obavijesti porodica. Takva briga je prirodna njegovom pozivu i ugledu u vjernom narodu i uvjeren sam da bi po njegovom pozivu postupio svaki vjernik. Ta radnja je izostala.

U postupku će se utvrditi zašto je postupajući komunalni inspektor povjerovao svemu što mu je rekao sveštenik i to unio u zapisnik, smatrajući ga, očigledno, i da je vještak odgovorajuće struke za dejstvo vjetra, i zašto o tome ipak, polazeći od činjenice da je službeno lice, nije obavijestio/konsultovao druge nadležne organe, primarno policiju i tužilaštvo. Javnost misli da je nešto utvrdio inspektor, a zapravo je, kako i sam kaže, u zapisnik unio ono što mu je rekao sveštenik. 

U postupku bi trebalo i da se utvrdi zašto je inspekcijski nalaz tako i toliko manjkav, posebno zbog činjenice da nije napisana tačna lokacija porušenog spomenika. Kaže se “u blizini crkve”. Pa u blizini crkve je na desetine drugih grobova. Zar nije bilo logičnije i ispravnije napisati “spomenik, grobno mjesto uz novoizgrađeno postolje zvonika”. 

Druga manjkavost zapisnika je što nije navedeno ime zakupca grobne parcele. To se moglo ustanoviti jednostavnim kontaktiranjem službenika/uprave groblja koji su na osnovu rasporeda svih parcela neupitno mogli utvrditi čiji je to grob i to konstatovati u zapisniku. I ta radnja je izostala. 

Poznato je da se zapisnik ne mora popuniti istog trenutka. Tako da se njegovo konačno popunjavanje i potpisivanje, moglo odložiti i na par sati, kako bi se unijeli svi potrebni elementi koji obezbjeđuju jasnu informaciju o činjeničnom stanju i događaju. Da su bili pozvani službenici groblja ili čak prisutni vjernici, mogli su mu pomoći (jer se požalio da nije mogao sam) da okrene ploču i pročita čiji je to spomenik. I ta radnja, iako logična i razumna, je izostala.

Prepolovljena ploča se nalazila u položaju koji nije odgovarajući slobodnom padu njenog odlomljenog dijela. U postupku će se pretpostavljam utvrditi kako se to dogodilo i da li je vjetar mogao okrenuti ploču, tako prepolovljenu, za 180 stepeni.

Ekspeditivnost postupajućeg inspektora, za crnogorske prilike, fascinira. Sveštenik ga je telefonski pozvao tačno u 7 sati, a inspektor, već prethdno pristigao na lice mjesta, u 7.10 sačinjava zapisnik.

U postupku će se utvrditi i da li je postolje zvonika podignuto u skladu sa propisima i bez drugačijeg tretmana bilo kojeg groba/porodice.

Činjenica je da je uništen grob jedne žene, koja je podvrgnuta teškom mučenju i mukama, samo zbog svojih uvjerenja i srodničke veze sa onima koji su bili istaknuti partizani. Njen grob ima i istorijski kontekst. Ona kao takva zaslužuje poštovanje svakog od nas, bez ozbira na naše današnje razlike. Ostaje pitanje zašto već nije pokrenuto pitanje obnove njenog spomenika i zašto je izostala ljudska briga nakon “sastavljanja zapisnika” i zašto baš niko, toliko vremena, nije javio ništa oštećenoj porodici. Zar se zaista misli da se sve može “svaliti” na jedan “vjetar”? 

Pozivam sve da doprinesemo da nadležni organi nesmetano utvrde nesporne činjenice a mi se založimo da se spomenik  Anđelije Pejanović Malović bez odlaganja obnovi, i da sa istog ponovo sija ona ista petokraka. To je simbol koji njoj i njenom vremenu nesporno pripada.

Aleksandar Saša Zeković

 koordinator i član Savjeta Građanske inicijative “21. maj”