Zločin i slava da se ne zaborave, poručili su iz Građanske inicijative (GI) 21. uoči 82. godišnjice zločina u Dolima i bitke na Sutjesci.

“Ovih dana sa pijetetom se sjećamo dva velika datuma iz novije crnogorske istorije – zločina u Dolima (07.06.1943.) i bitke na Sutjesci (15. 06. 1943.) i obilježavamo njihovu 82. godišnjicu. Oba ova događaja, svaki na svoj specifičan način, ukazuju nam na veličinu i osobenost crnogorske istorije”, navode u saopštenju.

Kako su kazali, iako su međusobno povezani, ne samo vremenski, ovi događaji su suštinski tako različiti, a oba pokazuju kako jedan narod u samo osam dana može da ispiše svoje najtragičnije i najslavnije stranice u istoriji.

“Vjerovatno prelomna godina u Narodnooslobodilačkoj borbi bila je ta 1943. godina. Još dok je fašistička Italija bila u ratu, okupator je otpočeo ofanzivu, petu po redu, kako bi likvidirao partizanski pokret i obezbijedio Balkan od eventualnog iskrcavanja Saveznika. Ipak, partizani su uspjeli da se povuku prema Bosni i Hercegovini i našli se na terenu planine Zelengore”, podsjetili su.

Kako su pojasnili, to povlačenje partizanskih jedinica išlo je preko Pive.

“Upravo iz bijesa i nemoći da zaustave partizanske trupe SS divizija „Princ Eugen“ došla je u kaznenu ekspediciju u Pivi, gdje će 07. juna 1943. godine, počiniti najveći zločin na teritoriji Crne Gore tokom Drugog svjetskog rata – pokolj u Dolima. Uz pomoć jedinica domaćih izdajnika, okupator je ubio 522 civila, od čega 109 djece, a velika većina stradalih bila je iz bratstva Blagojevića. Osam decenija kasnije, vidimo da se njihova žrtva želi relativizovati. Odjednom svi oni su proglaešeni „srpskom nejači“, a krivica za njihovo stradanje prebačena je na ustaške jedinice iz Hercegovine i muslimanske milicije”, naglašavaju.

Kako piše u saopštenju GI 21. maj, jednim potezom pera, ili bolje gumice, pokušali su izbrisati stvarnog počinioca, SS diviziju „Princ Eugen“ sastavljenu od Njemaca koji su živjeli u Jugoslaviji a istovremeno, prećutati razlog kaznene ekspedicije.

“Jer nekome danas ne odgovara što su u Dolima stradali civili zbog toga što su bili pripadnici partizanskog pokreta ili simpatizeri KPJ. No, ono što ne mogu prećutati je, učešće i četničkih jedinica i komandanata četničkog Trebinjskog korpusa Todora Perovića i Milorada Vidačića, za što postoje neoborivi istorijski dokazi”, tvrde oni.

Sa druge strane, kako dodaju, partizanske jedinice zajedno sa Vrhovnim štabom našli su se u obruču neprijateljskih snaga u istočnoj Bosni.

“Kulminacija više od mjesec dana dugih borbi dogodila se 15. 06. 1943. godine u bici na Sutjesci, najopjevanijem sukobu u toku NOR-a. Već 10. juna, borci Prve proleterske brigade probili su neprijateljski obruč na Tjentištu i time omogućili da se Vrhovni štab izvuče. Jedino što je okupator uspio da uradi sa svojim nadmoćnim snagama je da strijelja oko 1 500 partizanskih ranjenika koji su zaostali u povlačenju”, navode.

Koliko je, kažu, bitka na Sutjesci bila osudna za NOVJ govori najbolje podatak da su njoj stradali komandanti: Sava Kovačević, Vasilije Vako Đurović, Nikola Nino Marković, Veselin Masleša, dr Simo Milošević, Nurija Pozderac, Ivan Goran Kovačić, Olga Popović-Dedijer, Pero Ćetković, Moma Stanojlović, Vido Burić, Risto Perović, Boriša Kovačević.

“Možda i najveća partizanska pobjeda tokom NOR-a, bitka na Sutjesci, ostala je simbol požrtvovanja, morala, hrabrosti i patriotizma. Borci koji su probili neprijateljski obruč, oni koji su se do zadnjeg borili na Ljubinom grobu, biće zauvjek upisani u slavne stranice crnogorske i jugoslovenske istorije. Na nama je da ih ne zaboravimo i da njihovu žrtvu ne prepuštimo negatorima i falsifikatorima prošlosti”