Rođena je 1923. godine u opštini Nikšić. Odmah nakon početka II svjetskog rata, iako maloljetna, zajedno sa svim članovima svoje porodice priključuje se partizanima i postaje borkinja Rudinsko-trepačkog bataljona. Bila je skojevka i četna bolničarka. Nakon borbe sa četnicima na Kablenoj Glavici kod Nikšića aprila 1942. godine, zarobljena je zajedno sa svojim saborcem, komesarom čete Ljubom Čupićem. Odvedeni su nikšićki zatvor pod Bedem. Na javnom suđenju organizovanom od strane italijanskih fašista i četničkih kolaboracionista devetnaestogodišnja Joka Baletić i Ljubo Čupić demonstrirali su junačko držanje i prezir prema okupatoru i njegovim domaćim saradnicima. Na početku suđenja Joka je sa stisnutom pesnicom uzviknula “Smrt fašizmu”, svojim ukupnim držanjem ponizila je okupatorski sud, da bi kasnije sa prezrivim osmijehom dočekala i smrtnu presudu. 09. Maja 1942. godine, istog dana kada je i strijeljan njen saborac i narodni heroj Ljubo Čupić, obješena je Joka Baletić. Nije dopustila okupatorima i njegovoj domaćoj posluzi da joj stave omču oko vrata već je to uradila sama. U smrt je otišla u crvenoj haljini koju joj je poklonila sestra Neda, kličući slobodi sa podignutim svezanim rukama i time postavši trajan simbol ženske odvažnosti, patriotizma i antifašističkog heroizma.